Theatre of madness.

.

29.02.2016.

slatka žrtva

Datum registracije: 23/12/2009

Danjašnji datum: 29/02/2016

7 godina otkako se ništa nije promijenilo osim vremena. i dalje se nalazim u istoj sobi, u istom mraku. raspored je isti; dva pretrpana i prašnjava stola, poluprazni ormar i krevet. dovoljno da me zatrpa u ovom zagušljivom zraku.
stari ofucani zastori skrivaju monotoniju nebodera i romantične kanalizacije. ono što je možda novo jeste kopija fendera i casio klavijature. osjećaj je i dalje isti, kao da sam sjela u vremeplov. ista knedla u grlu i grčevi po cijelom tijelu. nekad bih to znala opisati.

pošto nisam uspjevala promijeniti, pokušala sam prihvatiti stvari takve kakve jesu. nekad mi je znalo dobro ići, znala sam se zavarati. ne preispitivati se, ne gledati u ogledalo duže od 5 sekundi, živjeti na površan parazitski način. ali onda te pogodi i vratiš se nazad na start. grebeš, ne daš se, ali te sustigne. uvijek u drugačijem obliku.

toliko je toga pogrešnog. i uvijek ide samo na gore. sve me guši, čak i onaj mali komadić slobode što posjedujem. jer znam da je iluzija. numb u izvedbi evanescence, muzika mlade yirumy.
osjećam se tako nesposobnom, kao najveći luzer na svijetu. dovoljno puta sam čula ''ne možeš ti to'' da sam počela vjerovati u to. neke riječi kao da su vječne i lebde iznad tvoje orbite i ne možeš ih se riješiti ma šta god uradio.
voljela bih se makar riješiti ovog nespokoja i paranoje.

24.03.2013.

FETUS IN FETU (fetus fetusa; nerođeni blizanac)

Nepomičnost, kosti su zarobljene i nema ni najmanjeg atoma zraka, ni milimetar prostora. Prošlo je par godina, i uvijek mi se činilo da sam sve bliže i bliže, ali sam se zapravo pomjerila za samo mali milimetar, skroz nebitan uspjeh. Osjećam kao da sam uvijek na dohvat ciljeva, da mi nedostaje sasvim malo da se to pretvori u istinu, a onda opet ugledam stvarnost i shvatim da sam još daleko, da sav put zapravo nisam ni počela, da sam u nekom čudnom stanju iluzije. Ne mogu dati niti jednu pravu definiciju, niti jednu dijagnozu, ništa. Ovo je gore od početka. Trenutno se pitam i šta zapravo radim tj. ne radim, toliko strašnih pitanja za koje želim da ostanu samo kao misao, stravična misao.

27.12.2012.

Mad world

Izlijevam se kao voda, postajem mnogo oblika, postajem nista, u sukobima misli ubijam, u sreci izgaram, u bolu plivam, u monotoniji sam pjescani sat, pjesak ode uz vjetar, nema ga nigdje, ima ga svugdje. Ništa. Sve.

17.11.2012.

Rape

Prepustila sam se opijumu i zatvorila se u vlastitom svijetu. Bez trunka svijetlosti, koja mi nije ni trebala, uzivala sam u miru i ludilu vlastite kreacije. I sad sam odlucila pustiti u realnost stvari koje sam sakupila u ovih par godina. Ne bas doslovno sad, ali vrlo uskoro. Majne kingdom ce se stopiti sa sarenom lazom i tako cu nestati. U atomima realnosti pokoja aluzija na mene, nothing more and nothing less.

14.11.2012.

Nevermind

Erupcija u trbuhu, muha u lubanji. Krv kroz vene, boje kroz oči. Ljubav kroz koronarne arterije, miris elektriciteta. Osjetilo zivota, prikljuceno u uragan Marshall. Maglom tajnovitosti priguseno svijetlo, komesanje. Naprijed, nazad, negdje, neko. Iscekivanje. Nedefinisani zvuci u vrisci, potres. Hipnotizirane oci, ruke ispruzene. Zobiji su dobili hranu. Na pozornici stoje zamagljeni oblici, pustaju svoje uzarene boje i mirisom zivota isprepletenim tamnozelenim zvukom privlace naelektrisane cestice i zajedno s njima opijeni ulaze u vrtlog zadimljenog rock 'n' rolla.

13.11.2012.

Vjecni ljubavni trougao

Ako to ne uradim sada, necu nikada. Ako to ne uradim sada, bit cu prisiljena raditi nesto drugo. Ako to ne uradim sada, moja rijec nece biti zadnja. Ako to ne uradim sada, necu moci raditi nista drugo sto je dolazilo uz sto i sto silno zelim. Ako to ne uradim sada, morat cu prihvatiti stvari kakve jesu. Ako to ne uradim sada, nastavit cu istim dosadnim tempom Ako to ne uradim sada, necu biti sretna. Ako to ne uradim sada, neko ce to uraditi umjesto mene. Ako to ne uradim sada, sve ce biti bezveze. Ako to ne uradim sada, ubit cu se kasnije.